image

Belfast, Mitrovica, Mostar: I slični i različiti, i Gordijevi čvorovi i moguća rešenja van ustaljenih okvira

Kategorija: Blog

Tags: #CULTURE #LANGUAGE

Suživot, saradnja, kontakti između ljudi u Belfastu, Mitrovici i Mostaru – tema je istraživanja Ivana Gušića koje je objavljeno u knjizi „Osporavanje mira u posleratnom gradu. Belfast, Mitrovica i Mostar“ (Contesting Peace in the Postwar City. Belfast, Mitrovica and Mostar).

Ova interdisciplinarna knjiga istražuje kako su komšije u postkonfliktnim gradovima su često "intimni-neprijatelji", ali i da postkonfliktni gradovi teže da budu u postkonlfiktnom statusu kvo, kako utiču na širi socio-politički kontekst i kako predstavljaju svojevrsne Gordijeve čvorove u procesu mira.

Istovremeno ova knjiga otkriva i nagoveštaje kritičkih glasova koji pokušavaju da premoste antagonističke podele koje prožimaju posleratni grad.

„Osporavanje mira u posleratnom gradu. Belfast, Mitrovica i Mostar“ predstavlja sociološku i antropološku studiju, ali zadire i u oblasti politikologije, geografije, međunarodnih odnosa, urbanog planiranja.

Gušić je dok je istraživao i živeo u sva tri grada, za koje kaže da su dosta slični, ali i veoma različiti.

“Belfast je najviše podeljen od ova sva tri. Belfast ima kilometre zidova visoke do 12 metara i svakih kilometar dva je kapija koja se otvara ujutru i zatvara naveče...” – objasnio je Gušić.

Za Mitrovicu, sa druge strane, kaže da je mirnija i da se ljudi više kreću preko Ibra, pojašnjavajući da to ne znači da su podele u Mitrovici najmanje, već da situacija ide nabolje.

“Sada kada sam došao posle 6-7 godina iznenadio sam se koliko je mirnije, meni je to kao nekom ko je došao spolja, mirnije je i čini mi se da se više čuje srpski na jugu i albanski na severu. Mostar je kao Mostar, ni gore ni dole. U suštini budućnost Bosne je mnogo nesigurnija nego budućnost Kosova. Belfast je mnogo gori,” kazao je Gušić, objašnjavajući da se od Bregzita situacija dodatno zakomplikovala kada je u pitanju Belfast.

“Od 2016. ima mnogo više nasilja u Belfastu, više se pali, puca i policija ima mnogo više posla”, kazao je.

Odgovarajući na pitanje da li su podele i tenzije u sva tri grada više imaginarne ili realne, Gušić pojašnjava da bi odgovorio i jedno i drugo:

“Na jedan način ima dosta imaginarnih stvari. Na primer, u Mostaru mnogo ljudi ne prelaze bulevar gde je bio front za vreme rata i gde je sada podela. Ako si turista, nikada nećeš razumeti šta je šta... Na jedan način tako je. I u puno ovih gradova je tako. Sa druge strane, u Belfastu je podela takva da ne možeš da hodaš kuda želiš, škole su podeljene, administracije… S treće strane, to se menja - gore-dole”.

“Svaki grad je podeljen na različite načine. Problem je što su ovi gradovi posleratni, ali socio-politička situacija još nije dogovorena. Ne zna se kakva će budućnost biti, čija je Mitrovica, čiji je Mostar, čiji je Belfast... Te stvari nisu određene i tu je neki konflikti. Mogu biti mirni dosta dugo, ali dok se principijalni problemi ne reše uvek će imati mogućnosti da se dođe do toga...” – pojasnio je Gušić,

Odgovarajući na pitanje o tome koliko jezik utiče na podele, odnosno na komunikaciju, Gušić u kontekstu primera Mostara i Belfasta kaže da jezik jeste važan, ali i da nema uticaja ukoliko zajednice koriste isti jezik ali i ne žele da komuniciraju.

“Jezik na kraju krajeva je način komunikacije, ali da bi se iskoristio taj način komunikacije, treba da želiš da komuniciraš. U Belfastu ljudi neće da komuniciraju, zato nema veze što pročaju isti jezik. Ako želiš komunikaciju naćićeš način”, kazao je.

“Dvosmislenost” ovih gradova – utiče i na moguća rešenja – nema lakih rešenja, jedinstvena situacija zahteva saradnju između istraživanja mira i urbanističkih studija, ali posleratni gradovi imaju i “značajan transcendirajući potencijal”.

Gušićeva knjiga "Osporavanje mira u posleratnom gradu - Belfast, Mitrovica i Mostar", objavljena je 2020., na engleskom je jeziku. Svoju knjigu predstavio je u sredinom meseca u Privatnom kulturnom centru "Akvarijus" u Severnoj Mitrovici.