image

Biber – „zrno“ pomirenja

Kategorija: Blog
Organizacije: Centar za nenasilnu akciju
Tags:

Kako pisati o pomirenju, a ne ponoviti fraze i floskule? Šta je pomirenje? Je li ono moguće bez isceljenja - i individualnog i kolektivnog? Šta možemo mi kao pojedinci da učinimo? "Ptičice", i "Kućica u šumi" i „Trokut“ odgovaraju na ova pitanja. I ne samo to. Prve tri nagrađene priče četvrtog izdanja Bibera prenose jednu drugačiju istinu, uvid u misli drugog. Put ka pomirenju popločan je empatijom i prihvatanjem.

“U ovom procesu pomirenje je nedovoljno jaka reč. Deca se pomire, ovde je potrebno isceljenje, proces isceljivanja” - Marijana Čanak na promociji u Novom Sadu.

Književni poduhvat Biber, Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd, četvrti put zaredom sabira u zbirku kratke, angažovane priče o pomirenju, suočavanju sa prošlošću, na albanskom, makedonskom, bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku.

"Ovog puta broj pristiglih tekstova je bio oko 750. Broj raste iz godine u godinu" - pojašnjava Qerim Ondozi, član Biber tima, koordinator za Kosovo i prevodilac priča sa i na albanski jezik.

Biber ima svoj zamah u kvantitativnom smislu, ali ne isključivo.

"Ono što je interesantno je da sada već poznata književna imena šalju svoje radove na Biber konkurse. Dakle, izgrađeni pisci koji su prepoznati i od javnosti", kaže Ondozi.

Među tim imenima su Vladimir Tabašević, Monika Herceg, Bojan Krivokapić - koji je na četvrtom Biberu osvojio prvu nagradu.

"Pisci žele da njihovi radovi budu prevedeni i na druge jezike, piscima je to takođe značajno" - kaže Ondozi u razgovoru za KTB.

"Bitno je kako će tekst komunicirati sa publikom drugog jezika" – kazao je Bojan Krivokapić na promociji zbirke u Novom Sadu.

Upravo mogućnost ovog vida komunikacije daje dodatnu vrednost tekstovima u zbirci, jer nam stranice i četvrtog izdanja Bibera daju mogućnost da uđemo u misli drugog.

"Ući u misli drugoga, potaknuti empatiju, videti i takozvanog neprijatelja kako plače, to je prihvatanje drugoga i put ka pomirenju" - Maja Halapir, dobitnica treće nagrade Bibera, na promociji zbirke u Novom Sadu.

Svaka stranica i ovog najnovijeg Bibera nosi otiske prošlosti. I ne samo to. Strahovi, razmišljanja, posledice su identične nezavisno od toga iz kog kraja Balkana dolazi pisac.

Kako onda izgledaju promocije širom regiona? Jer svaka stranica je mali eksperiment suočavanja sa prošlošću.

"To su više dirljivi razgovori, diskusije sa mnogo emocija. Pitamo se zašto smo to uradili sebi” – kaže Ondozi koji je i sam prisustvovao onoj u Novom Sadu, pojašnjavajući da se na promocijama razgovara o pomirenju, ličnim iskustvima, te da sami pisci čitaju svoje tekstove.

„Kada pročitate tekst na srpskom, albanskom, hrvatskom… Kada pročitate tekstove različitih pisaca, na različitim jezicima, vidite u njima ono ljudsko, shvatate da nezavisno od nacionalnog identiteta, verske pripadnosti, postoji nešto univerzalno - bol i patnja su za sve isti“, dodaje Ondozi.

Četvrto izdanje Bibera ima 25 priča koje su na četvrtom konkursu Biber izabrane da budu objavljene u ovoj višejezičnoj zbirci. Članovi žirija ovog konkursa bili su Tatjana Gromača, Anton Berishaj i Selvedin Avdić. Prve tri nagrađene priče su: prva nagrada: „Ptičice“ autora Bojana Krivokapića iz Novog Sada, druga nagrada: „Kućica u šumi“ autorke Alme Tabak iz Sarajeva, treća nagrada: „Trokut“ autorke Maje Halapir iz Samobora. Pored nagrađenih priča, u zbirci je još 20 priča koje je izabrao žiri i dve koje je izabrao organizacioni tim.

Zbirku možete da pročitate na nenasilje.org.