image

Uticaj političke neuključenosti na ekonomski položaj Romkinja na Kosovu


Tags:

###Apstrakt Prava žena ostaju jedan od ključnih izazova za razvoj kosovskog društva, posebno u pogledu njihovog prava na nasleđivanje imovine i ravnopravnog učešća u ekonomiji.Cilj članka koji sledi je da iznese jedno razmišljanje o problemima sa kojima se suočavaju Romkinje na Kosovu u svojoj svakodnevnoj borbi, od poznavanja svojih prava, do njihovog političkog iskorišćavanja. Ispitivanje njihove svakodnevne realnosti pokazuje nedostatak implementacije politika usmerenih na mnoge oblasti, uključujući sudske odluke i zastupanje. Štaviše, žene na Kosovu i dalje snose teret kulture i tradicije, što je očigledno u njihovim ličnim stavovima, prema kojima su muškarci direktno odgovorni za nedostatak mogućnosti. Glavni cilj ovog rada je da otvori aktivnu debatu na lokalnim, nacionalnim i akademskim nivoima o glavnim svakodnevnim preprekama koje utiču na nedostatak političkog angažmana Romkinja u ekonomskoj sferi, široko shvaćenoj kao sfera koja osigurava održivost i pristup jednakim pravima na resurse za žene na Kosovu. Ključne reči: osnaživanje žena, politička participacija, kanun, prava Romkinja, nejednakost. ###Zašto se ne smatra da Romkinje daju važan ekonomski i politički doprinos u kosovskom društvu? Učešće Romkinja u donošenju odluka, kao i u ekonomskoj i političkoj sferi na Kosovu, kako u brojčanom, tako i u pogledu stvarnog uticaja, nailazi na mnoge prepreke, iz različitih razloga. Koje su to prepreke? Na osnovu mog ličnog zapažanja i desetogodišnjeg iskustva u sprovođenju terenskog rada i društvenih istraživanja na lokalnim nivoima u direktnom kontaktu sa Romkinjama na Kosovu, mogu da potvrdim da se mentalitet i različiti oblici znanja (npr. nepismenost) smatraju glavnim razlozima za ograničavanje uloge žena u donošenju odluka. Mnoge od ovih prepreka su posledice situacije koja mnogo duguje niskoj zastupljenosti žena na višim pozicijama u javnom sektoru. To se odnosi na patrijarhalni način razmišljanja, imovinska prava i različite vrste kršenja. Ja ću analizirati pitanje nejednakosti kroz teorijski rad Dž. Batler (Judith Butler) koja veoma dobro objašnjava situaciju koja čini da se ti životi (životi Romkinja na Kosovu) ne vide kao jednaki drugim životima. Njeno suštinsko pitanje u knjizi 'Nesiguran život' je: Ko se smatra ljudskim bićem? Čiji životi se smatraju životima? U ovom trenutku, veoma je zanimljivo ako razumemo pitanja Batlerove u perspektivi trenutne situacije Romkinja, koja utiče na njihove svakodnevne živote i blokira ih potpuno u tome da aktivno učestvuju u ekonomiji kao ravnopravne sa muškarcima, što ih, takođe, sprečava da budu u stanju da donose političke odluke kao aktivne građanke. Moji argumenti u preostalom delu ovog rada su u skladu sa shvatanjem nasilja kako ga vidi Džudit Batler. Kao što ona piše, 'Nasilje je, svakako, dodir najgoreg reda, način na koji se drugim ljudima izlaže primarna ljudska ranjivost na najstrašniji način. ' Nasilje se ne može uvek shvatiti samo kao fizičko nasilje. Može se naći i u oblicima prava, tradicija, običaja, naročito ako postoji zakon, ali se o njemu ne govori. Po mom shvatanju, u takvim slučajevima, svedoci smo političke nejednakosti najvišeg reda. Veoma je bitno da čitaoci shvate da pojam znanja koji koristim u ovom članku predstavlja političku distribuciju sa stanovišta onih čiji je život važan u društvenoj hijerarhiji, u odnosu na one koji rizikuju svoje živote izazivajući društvene strukture i koji nastoje da promene efekte znanja u vidu svakodnevne raspodele političke moći. Ovi sistemi stvaraju prepreke koje čine Romkinje na Kosovu neupućenim o tome šta čini dostojanstven život i čini ih slepo pozicioniranim na inferiornom položaju u društvu, dok svoju situaciju vide kao normalnu. Štaviše, u ovom veku, kada se događa veliki tehnološki razvoj i civilizacija svakodnevno nailazi na izazove u svetskom kontekstu, proizvodnja određenih oblika života čini da Romkinje na Kosovu vide život i ovaj inferiorni položaj kao normalan. Ukoliko dostignu nivo gledanja na sopstvene živote iz perspektive samoopredeljenja, ove žene će biti viđene kao 'različite', 'čudne', a ako su dovoljno 'divlje' da bi osporile ovu situaciju, možda rizikuju svoje sopstvene živote. Žene na Kosovu, uključujući i Romkinje, ne ostvaruju svoja prava nad imovinom koja im pripada, kao što je pravo na nasledstvo. Razlog tome su brojni faktori kao što su: stid i strah od spoljašnjih fizičkih i psihičkih napada bliskih članova porodice, zbog prihvatanja imovine nakon što su se udale. Ova praksa je stara, ona je deo kulturnih tradicija i normi, nasleđena, takođe, od Albanaca, odnosno albanskog zakona iz srednjeg veka, poznatog kao 'kanun', koji kaže da samo muškarci mogu posedovati imovinu. Čak kaže da su žene podređene muškarcima i da nemaju pravo da nasleđuju. Uprkos tome što je taj običaj bio nepotpun i neznalački, 'kanun' se koristio kao instrument za održavanje ovog statusa kvo. Ipak, iako je ova praksa odavno zvanično zastarela, Romkinje ne vide priliku da se bore za svoja prava na sudu. Jedan od glavnih razloga za ovu prepreku je nedostatak znanja. Romkinje na Kosovu nisu svesne svojih političkih prava da poseduju i nasleđuju imovinu kroz rešenja zasnovana na pravnom okviru. ###Kada vaša prava nisu vaša prava A.S., 35, iz Prištine , neprestano živi sa ovim unutrašnjim strahom, ali je odlučila da se bori u sudovima poslednjih 13 godina, suočavajući se sa svojim stricem koji je uzeo komad zemlje u blizini sela Slatine koji pripada njoj. Posle smrti njenog oca, A. je nasledila zemlju, sada je želi, ali njen stric je drži podalje od nje. Kako kaže svojim rečima: 'Uzeo je svu imovinu koja mi pripada'. Stric veruje da je u pravu i da ta imovina pripada njemu, prema kanunu. Kao ćerka jedinica, koje ima pravo na nasledstvo, A. se mnogo godina borila na različitim nivoima suda za ovaj predmet, bez rezultata. Uprkos pravu na nasledstvo koje ide u njenu korist, njen stric nikada nije bio 'institucionalno prisiljen' da preda imovinu pravoj vlasnici. Advokat koji zastupa A., gospodin Anton Ndrecaj, objašnjava da 'Ovaj slučaj, takođe, predstavlja sliku stepena efikasnosti u sudovima različitih nivoa i direktnog kršenja ljudskih prava u vezi sa poštovanjem prava žena na nasledstvo.'. Ona je u nesigurnoj situaciji, zaslužuje da ima i da živi bolji život. Hajde da usmerimo našu pažnju, na trenutak, na to kako bi bilo da smo na njenom mestu i da sebi postavimo neka pitanja o tome kako se A. oseća živeći život u kojem nemate ono što zapravo imate. Mnoge druge Romkinje na Kosovu, uključujući udovice i razvedene žene, suočavaju se sa siromaštvom. Naslednice se svakodnevno suočavaju s istim problemom, bez ikakve institucionalne podrške. Ja čvrsto tvrdim da identifikovanje uslova nepostojanja sopstvenih prava, ilustrovano u slučaju A., objašnjava stvarnu sliku trenutne pozicije i ograničenja politike na Kosovu. Tek nakon identifikovanja ovih ograničenja, možemo biti u mogućnosti da utičemo i oblikujemo politiku na način na koji treba da bude shvaćena i primenjena, vrednujući druge živote kao jednake našim. Nasilje nad Romkinjama Iz perspektive Romkinja, nakon poslednjeg sukoba 1999. godine na Kosovu, one su već indirektno shvatile da je ova novoosnovana država stvorila neke dobre načine za zaštitu manjinskih zajednica, kako bi bile prihvaćene u društvu, i da su žene zaštićene zakonom. Glavni uzrok stvaranja ovog osećaja postojećih prava za Romkinje su bile različite, neočekivane posete od 1999. godine od strane međunarodne zajednice, istraživača i političkih stranaka sa sedištem na Kosovu, koji su izražavali svoju najveću zainteresovanost za 'poboljšanje života', u zamenu za informacije iz prve ruke o njihovim socijalnim uslovima, kao primarni izvor za privlačenje direktne koristi od velikih projekata. Jedan od važnih elemenata vrednih pomena je 'nada' prisutna u romskoj zajednici, kao i očekivanja od svakog posetioca koji dolazi sa agendom na početku i nikada se ne vraća da uradi ono što je unapred obećao, ili obećala. Ako ovu situaciju posmatramo iz druge perspektive, moramo priznati da Romkinje kontinuirano pružaju pristup znanju ovim posetiocima, jer, ono za šta oni znaju da je vredno, besplatno je i one ih čekaju bez ikakvog očekivanja vezanog za moć, s nadom da će jedan od njih održati obećanje. Želim da naglasim da vredi uzeti u obzir to da su Romkinje stručnjaci za svoja prava, svoje živote i svoje potrebe, više od stručnjaka koji dolaze da ih posete. Da li bi bilo pošteno tražiti pravdu u ovom trenutku? Shodno tome, ako Romkinje već znaju da njihova prava postoje, na ovaj način, možete očekivati da će Romkinje koristiti ove instrumente za ostvarivanje vlastitih političkih prava i početi uspostavljati vlast koristeći ovu jedinstvenu priliku. Šta mislite, da li su one to uradile? Kratak odgovor je ne, a detaljniji odgovor je da se ta stvarnost dešava zato što im se niko izvan kruga nije obratio iz dva razloga: prvo, u odsustvu bilo kakve vidljive koristi, jednostavnim pomaganjem da se razumeju ta prava, oni su ih ili pitali: 'Šta biste želeli da radite sa svojim životom?', ili postavili drugo pitanje: 'Zašto se sprovodi ovo istraživanje? Kao što tvrdim u uvodu, treba shvatiti da one umiru u tišini, generacija za generacijom. Objasniti im ova prava značilo bi pomoći im da razumeju njihovu sadašnju situaciju. Na osnovu ovog argumenta, trenutna socijalna i ekonomska pozicija Romkinja je visoko određena onim što većinske, ili moćnije društvene grupe smatraju prikladnim sredstvima za promenu i osnaživanje. Ovakva situacija nejednakosti povezana je sa nenaklonjenošću njihovim potrebama i time što se njihove ideje ne čuju. Takođe je povezana sa njihovim nivoima obrazovanja, kao što je ranije pomenuto, dostupnim mogućnostima za stvaranje prihoda i sociokulturnim odnosima i normama u zajednici (ECMI 2014.) . Konkretno, donošenje odluka ostaje muški domen i norme povezane sa muškim identitetom omogućavaju nasilne prakse. Prema početnoj studiji 'Studija za osnaživanje manjinskih zajednica na Kosovu protiv rodno zasnovanog nasilja', rodno zasnovano nasilje je složeno i po broju oblika nasilja koje pokriva, uključujući: domaće, fizičko, seksualno, ekonomsko i psihološko nasilje (uključujući opasnost od povrede, emocionalno nasilje, izolaciju, zlostavljanje dece), kao i po njegovoj posebnosti tokom životnog ciklusa jedne osobe. U jednom intervjuu, žena tvrdi da je 'bila i udata i zaposlena, i da je prisustvovala predavanjima o efektima nasilja u porodici na decu, te je podelila s ostatkom grupe da su, kako je rekla,' 60% dece koja su u jednom trenutku bila žrtve, ili su svedočila nasilju, kasnije postala počinioci. ' Lično sam svedočila generacijama romske dece, koja odrastaju gledajući zlostavljanje svojih majki, posebno od strane njihovih očeva, odrastajući s uzorom intimnih odnosa u kojima jedna osoba koristi zastrašivanje, sramotu i nasilje nad drugom osobom, kako bi dobila svoju moć u životu. Ove žrtve i njihovo postojanje jednako stoje, poput ukrasnih figura, ne preduzimajući nikakve korake da ostvare svoja prava zajamčena Ustavom i drugim politikama na nacionalnom nivou. Nedostatak znanja o ekonomskim i političkim pravima Ekonomsko osnaživanje Romkinja na Kosovu je tema koja prelazi granice i vidljivo je generisala različite diskusije među različitim zajednicama nacionalnih i međunarodnih posmatračkih očiju o efektivnom funkcionisanju demokratskog društva. Žene, jednako kao i muškarci, imaju pravo na ekonomski razvoj, što im pomaže da izgrade jače zajednice sa većom stabilnošću, zauzmu više pozicije odlučivanja u javnom sektoru i dostignu cilj, odnosno proces, svoje zastupljenosti u javnim institucijama i političkim strankama na Kosovu. Učešće žena u procesima donošenja odluka, njihovom ekonomskom razvoju i preduzimanju političkih puteva u javnom sektoru na Kosovu proizvelo je mnoge izazove i prepreke tokom više decenija nakon poslednjeg rata na Kosovu 1999. godine. Ženska prava ostaju jedan od izazova kosovskog društva, posebno u pogledu prava manjinskih žena da nasleđuju imovinu i ravnopravno učestvuju u ekonomiji države. Podjednako učešće žena, posebno žena iz marginalizovanih grupa, kao što su Romi, zanemareno je na lokalnom i nacionalnom nivou. Preduzeti su određeni napori na ispravljanju postojećih institucionalnih mera i popunjavanju postojećih praznina, počevši od izbora na lokalnom nivou 2000. godine. Predstavljena je kvota koja zahteva da 30% mesta u Skupštini Kosova i skupštinama opština bude rezervisano samo za žene . Međutim, osim što je manjinski fenomen, isključenost je takođe većinsko stanje, koje doživljava širok spektar ljudi u mnogim dimenzijama života. Isključivanje iz ekonomskog života, socijalnih usluga ili građanskog angažovanja predstavlja ključni razvojni izazov na Kosovu, posebno za Romkinje. Među ovim ženama, stope nezaposlenosti koje se ubrzano povećavaju nisu nova priča. Zaista, to je zbog nedovoljnog i ograničenog nivoa obrazovanja, njihovog angažovanja na niskokvalifikovanim poslovima i nedostatka mogućnosti za višu kvalifikaciju, lošeg pristupa sredstvima za planiranje porodice i imovine, nedostatka slobode, kao i niskog nivoa učešća žena u javnim i rukovodećim strukturama, doprinose njihovom visoko diskriminisanom društvenom položaju. Štaviše, da bi Romkinje na Kosovu bile zastupljene (u javnim institucijama, prim. prev.) i da bi one mogle da preduzmu akcije, veoma je neophodno da kreatori politike stvore mehanizme koji će povećati kapacitet žena, kroz mogućnosti obuke, kako bi mogle da vrše svoju ulogu u liderstvu, ekonomiji i praktikovanju političkog učešća. Prihvatanjem tog poniženja, po mom razumevanju, one i dalje dobijaju pretnje iz svog društvenog kruga ako odluče da promene običaj i nemoćne su, a političke strukture nisu u stanju da ih zaštite, nisu bile u stanju da se dovoljno bore i zalažu se za svoja prava generacijama unazad. Da li je ovaj nedostatak učešća posledica problema percepcije, ili zato što žene nemaju potreban nivo znanja, bila su pitanja o kojima sam razmišljala, a, isto tako, nameravam da podignem svest javnosti o važnosti prisustva Romkinja i njihovog učešća na Kosovu, u ostvarivanju njihovih političkih prava. U budućnosti, ne smemo nastaviti da prihvatamo i tolerišemo kada te žene bivaju ponižene i tretirane kao nešto manje ljudsko. Njima se mora pomoći da shvate važnost svojih života i prava. To će ih naterati da shvate sadašnju situaciju, pre nego što nastave da umiru u tišini, generacija za generacijom. Tek nakon identifikovanja ovih ograničenja, možemo biti u mogućnosti da utičemo i oblikujemo politiku na način na koji treba da bude shvaćena i primenjena, vrednujući druge živote kao jednake našim. ###Literatura: * Butler.J. (2006) Nesiguran život 'Moć žalosti i nasilja' London: Verso. * ECMI (2013) Osnovna studija 'Osnaživanje manjinskih zajednica na Kosovu' Priština, Kosovo, pristupljeno 1. maja 2018. * Gavrani.M. (2018) TV program 'Mimoza' na temu 'Pravo na nasledstvo na Kosovu' Objavljeno 17. januara 2018. * 'Kallxo' (2016) Novine - Priština, pristupljeno 5. juna 2018. * Klugman.J. (2010) Program Ujedinjenih nacija 'Izveštaj o humanom razvoju 2010' Izdanje za 20. godišnjicu. * Nicoara, M. i Coca-Cozma, M. (2011) 'Naša škola' Transilvanija, Rumunija * Ranciere.J. (2004) 'Ko je subjekt prava čoveka?' , Duke University Press. The South Atlantic Quarterly. * Said.E. (2004) Sećanje, nejednakost i moć: Izrael. Palestina i univerzalnost ljudskih prava.